o bilo cemu ili o ni cemu

Dobrodošli na moj blog

14.03.2020.

Dojam veceri (03.02.2020.)

Prelistala sam biljeznicu iz februara pa naletih i na ovaj dojam. Tada mi je bila omiljena tema "dojam veceri", svaku noc sam biljezila. Dakle... Zadovoljna sam kako je vecer prosla. Nisam se drzala ponosa i pruzila sam ruku kome je bila potrebna. Isla sam na kartu ljudskosti iako je tu noc sve islo protiv mene. Nisam se drzala ni onoga "sutnja je zlato". Naprotiv progovorila sam onome ko je htio da cuje istinu. Nije se plasio izdaje, ostao je razuman i bez ispada. Ponosan sto nije on taj koji je izdao. Taj covjek je prokleto bio sretan sto je covjek, a ne lazno lice. Ostao je stalozen, a inace svi pobijesne kad im otvoris oci. Optuze tebe jer ne mogu da prihvate da ih bliski izdaju. On je bio zahvalan. Znam da je sanjar, ali isto tako prihvata i razumije stvarnost. Rijetko sretnem takve ljude.Govorio je da mi duguje uslugu ili bilo sta sto zelim. Nisam htjela nista jer znam da kad meni bude trebalo da ce se pojaviti neka osoba koja ce meni tako pruziti istinu kad je ne vidim. To je bila zadnja noc da smo sjedili i razgovarali.Presli smo "bolne teme" poutpuno bezbolno. Pozdravili smo se i znali smo da svako ide svojim putem. Ostao mi je u lijepom sjecanju, a vjerujem i ja njemu. U tom mjesecu sam stalno imala lekcije o prijateljstvu, pa tako je i ta noc bila. Nije mi bio blizak prijatelj, nego samo poznanik-prijatelj.

11.03.2020.

Jesenjin- ludi pjesnik zivot dao bludnoj svetici

Lazuci tebe lagao sam sebe, o kako jadno, nisko i glupo... Da nije tebe case bih lup'o, kidao zile, sekao vene. al' necu draga reci ce ljudi, gle sta radi zbog jedne zene...

11.03.2020.

Bijele sobe, sarene misli

Isla sam iz grada u grad da nadjem mjesto pod suncem i nadjoh ga u jednom dijalogu. Rekla bih slucajno, ali ne vjerujem u slucajnosti. Tamo gdje su svi kao u kavezu, mi se vidimo kao slobodni. U nekim filmovima psihijatrijske ustanove izgledaju kao velika zgrada sa mnogo prozora, a unutra udobne fotelje i fine lampe.Sobe su fino namjestene da se pacijent osjeca kao kod kuce. Dnevni boravci i prostorije za igru su veoma prostrani sa izabranim namjestajem od kauca, zavjesa do polica i tepiha. Sve izgleda udobno i toplo. UVIjek imas nekoga na raspolaganju da se pobrine o tebi. Ne mislim da se "udomacimo" tu nego onoliko da naucimo biti slobodni toliko da i kad izadjemo radimo samo ono sto nas cini sretnima. Govorim mom prijatelju ( on je nadprosjecna inteligencija) - Zamisli da smo u onoj lijepoj ustanovi, jos u istoj sobi? Mogli bismo da radimo ludosti, ali nema vecih posledica od kratkorocnog vezivanja. A i na pravom mjestu posledice te ne zanimaju. -Mislim da bi nam tu bilo najbolje. (takav odgovor sam ocekivala) -Zabavno, u nasem stilu. (smjeskam se dok zamisljam) -Kad razmislim ljepse bi mi bilo tamo, i onako smo kao u kavezu gdje god bii, a u ludnici mozes uraditi stvari koje vani ne bi mogao. - Ali samo da je lijepa psihijatrija, onako kao u filmu gotivna. Tamo dobijes terapiju ako "ne slusas", a ovdje kaznu bilo kakve vrste ili zvocanje okoline.. -Ja bih tamo ubijao ljude, hahhah. -Ne bolan, zabavnije kad nas je vise. Neke smicalice da bude komedija. Ako napravis tragediju, razdvojit ce nas. - To bi bilo savrseno. Spreman sam, kad cemo? Morala sam zabiljeziti ovaj dijalog. Spremna sam i ja. Ah, zivote dotle je doslo da srecu i slobodu vidimo u ludnici. Lijepo je kad sa nekim vidis pozitivno tamo gdje je svima negativno. Mislim, mozda smo sami sebe izludjivali jer smo negdje u podvijesti imali kuda ide nas put. Odlozila sam razmisljanje o ovome. Ovo sve bi imalo jedino smisla ako idemo zajedno. Velika zelja mi je da sam psihijatar, ali na takvu kliniku jedino mogu kao pacijent. "Ludilo je stanje u kojem sreca prestaje biti nedostizna."

05.03.2020.

Mom prijatelju Josipu

Ako nekoga iskreno volim, onako djecije i naivno, to je uistinu on. Nema tu nijedne necistoce, ni jedne mrlje, samo lijepa osjecanja. Kazu 'rijetki nadju rijetke', mi smo se nasli. Zajedno gledali u zvijezde i zamisljali srecu, bolja vremena i okruzenje. Bilo nam je lijepo na vlaznoj travi u ljetnoj noci. Bezbrizno lezali i gledali visoko. Ponekad se ljudi razdvoje kilometrima, a u srcu tu nikako ne mogu. Neciji potpis obrisati nikako ne mozes. Neke uspomene su kao slamke spasa u teskom razdoblju. Sjetis se lica, osmijeha, glasa, soka od mrkve u staklenoj boci i propustenih autobusa. Nasmijem se. Sjetim se 'vidis li ti onog medvjeda' i specificnog kucanja na vrata. Postoje gosti kojima se uvijek radujem i cije prisustvo me vrati u zivot. Tako on mene. Moj djecak, neiskvareni djecak. Dobro je u zivotu imati nekoga ko te nasmije kad ti se sve raspada..

01.03.2020.

uloga budala

Glumim budalu i znam da lose laze. On misli da dobro laze i misli da sam budala. Uvjeravam ga da vjerujem, a on sebe opet uvjeri da sam budala. Gluma je dio mene za zatvoren um. Ni malo nije posumnjao u sebe dok sam ja igrala ulogu budale.

29.02.2020.

psihijatrijska zelena i slabost na psihopate

Poznajem covjeka koji ima dijagnozu opsesivno komluzivnog poremecaja. Na mjestu gdje sam radila stalno sam ga posmatrala. Kad se vrijeme mijenjalo uzimao bi zelenu slamku i igrao se sa njom dok je pio kafu. Uvijek je birao zelenu slamku, druge boje su ga ljutile. Kasnije sam ga upoznala i objasnio mi je foru sa zelenom bojom. Kako sam se odusevila njegovom prvom dijagnozom tako sam trazila da mi prica i o drugim, tezim. Ubrzo upoznajem i nekoga ko ima paranoju, a moj bliski prijatelj bipolarni poremecaj..svi smo uskoro postali prijatelji. Okruzih se ja ljudima sa dijagnozama, a moju jos nismo otkrili.

29.02.2020.

hitler

subota vece. nisam ni znala koji je dan do malo prije, ah lazljiva zeno vise si izgubljena nego lazljiva. razmisljam o mom poroku, zelim ga sada. svjesna da je lose, ali zar nije gore zudjeti za necim? dijalog u mojoj glavi. popit cu malu zelenu iako ona kratko djeluje. moja potreba je za budjenjem, ne za spavanjem...

29.02.2020.

Viktorija je pala, pehar uzela nije

Slavila sam, ali nisam cula trube pobjede.

29.02.2020.

pink

Izabrala sam rozu boju, aman zasto? Ah, ovdje sam izgleda da sama sebi dokazem da mogu samo da pisem besmislice...

29.02.2020.

naslov ne postoji, a prica mozda hoce

danas se osjecam cudno. nervozno, datum mi ne pase, doduse ne pase mi uopste ova godina. cudni brojevi. ne znam ni za sto sam otvorila blog, valjda zbog datuma. i sta sad? meni ovdje nista nije jasno


Stariji postovi

<< 03/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031